Interaktivan

Mađarska – Sud pravde presuđuje protiv mađarskih zakona o igranju na internetu u slučaju Unibet

U slučaju koji je pokrenuo Unibet iz grupe Kindred, Sud pravde Europske unije presudio je da je mađarsko zakonodavstvo o online igrama u suprotnosti s načelom slobode pružanja usluga.

Rečeno je da je zakon 'ograničen, prvo, na diskriminirajući način, i, drugo, zbog svoje netransparentne prirode.'

Mađarske vlasti su 2014. godine utvrdile da je Unibet na internetskim stranicama na mađarskom jeziku pružao usluge u vezi s igrama na sreću iako nije imao licencu potrebnu u Mađarskoj za obavljanje takve djelatnosti. Naknadno su ta tijela, prvo, 25. lipnja 2014. naredila da se iz Mađarske privremeno blokira pristup internetskim stranicama Unibeta i, drugo, 29. kolovoza 2014. toj su tvrtki izrekla novčanu kaznu.

Unibet je nakon toga podnio tužbu pred Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Upravni i radni sud, Budimpešta, Mađarska) tražeći poništenje tih dviju odluka na temelju toga što je mađarsko zakonodavstvo na kojem se temelje protivno načelu slobode pružanja usluga.

Unibet je zauzeo stajalište da su, iako su tijekom spornih razdoblja, operateri s poslovnim nastanom u drugim državama članicama teoretski mogli dobiti licencu u Mađarskoj za organiziranje internetskih igara na sreću (jer pružanje takvih usluga nije rezervirano za državu monopol), u praksi im je bilo nemoguće dobiti takvu dozvolu. Prema podacima Unibeta, u tim razdobljima Mađarska nije raspisala javni poziv za sklapanje koncesijskih ugovora koji bi omogućio dobivanje potrebnih dozvola. Isto tako, Unibet je zauzeo stajalište da ga je Mađarska u praksi isključila iz mogućnosti predviđene mađarskim zakonom da sklapa takve ugovore kao 'pouzdanog' organizatora igara na sreću.

Sud je presudio da sporno nacionalno zakonodavstvo, koje zabranjuje priređivanje igara na sreću bez prethodne dozvole od strane upravnih tijela, predstavlja ograničenje načela slobode pružanja usluga.

Sud potom ističe da su, prema nacionalnom zakonodavstvu na temelju kojeg je donesena odluka od 25. lipnja 2014., priređivači igara na sreću morali dokazati da su je u razdoblju od najmanje 10 godina obavljao djelatnost priređivanja igara na sreću u Mađarskoj. Sud smatra da takav zahtjev predstavlja razliku u postupanju jer stavlja u nepovoljniji položaj priređivače igara na sreću s poslovnim nastanom u drugim državama članicama u usporedbi s nacionalnim priređivačima, koji lakše mogu ispuniti taj uvjet. Iz tog razloga, Sud presuđuje da je zakonodavstvo www.curia.europa.eu koje se osporava diskriminirajuće i stoga protivno načelu slobode pružanja usluga.

S obzirom na nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg je donesena odluka od 29. kolovoza 2014., Sud je presudio da je obveza nametnuta poduzetnicima koji žele dobiti status „pouzdanog” priređivača igara na sreću koju moraju izvršiti aktivnost koja uključuje organiziranje igara na sreću tijekom tri godine u državi članici ne daje prednost operaterima s poslovnim nastanom u državi članici domaćinu i stoga bi se, u načelu, mogla opravdati ciljem od općeg interesa, kao što je zaštitu potrošača ili očuvanje javnog reda. Međutim, to zakonodavstvo ne udovoljava zahtjevu transparentnosti utoliko što ni uvjeti koji reguliraju izvršavanje njihovih ovlasti od strane nacionalnih tijela tijekom postupaka dodjele koncesija „pouzdanim” priređivačima igara na sreću niti tehnički uvjeti koje priređivači moraju ispuniti zadovoljiti prilikom podnošenja svojih ponuda bili su definirani dovoljno precizno. U tim okolnostima, Sud zaključuje da načelo slobode pružanja usluga također isključuje to zakonodavstvo.

Nakon presude, Europska udruga za igre na sreću i klađenje pozvala je regulatore iz Nizozemske i Mađarske da zajamče transparentnije i objektivnije zakone o online kockanju, nakon što obje zemlje nisu ponudile nediskriminirajuće kriterije licence.

Sud pravde EU-a utvrdio je da je Mađarska prekršila temeljnu slobodu pružanja usluga zajamčenu člankom 56. Ugovora o EU-u (TFEU) zabranjujući prekograničnom operateru licenciranom u EU-u da zakonito pruža svoje usluge u Mađarskoj, time što nije organizirala natječaj za licenciranje objavljen prema objektivnim, transparentnim, nediskriminirajućim i razmjernim kriterijima.

Maarten Haijer, glavni tajnik EGBA-e, rekao je: „Sud je ponovio da države članice moraju jamčiti da nacionalni propisi o uslugama online kockanja ispunjavaju objektivne, transparentne, nediskriminirajuće i razmjerne kriterije. Samo pravilno regulirano i transparentno tržište online kockanja može osigurati da potrošač bude usmjeren na reguliranu ponudu.”

Dodao je: “Presuda Suda jasna je poruka drugim tijelima za igre na sreću, uključujući nizozemsko tijelo za igre na sreću, da ne smiju provoditi propise koji nisu u skladu s temeljnim zakonima EU-a. Očekujemo da te države članice preispitaju i ukinu ove mjere provedbe jer djeluju u suprotnosti sa zakonima EU-a. Njihovi postupci ne služe interesima potrošača, oni ne uspijevaju usmjeriti potrošače prema pouzdanim pružateljima usluga, umjesto toga samo podupiru neuspjelu regulativu.”